|
|
| < | listopad, 2011 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Sve sta mi ljepo.....
citiram jednu osobu ....
koji zna da je samo jedan zivot..nema vremena za gubljenje na ljutnju
Wolf and angel
BARŠUNASTO SRCE ANGELA
populacija mog bloga:
opet se pitam zasto hodam...
pitam se zasto se budim...
ja sam oziljak koji boli....
zar nakon toliko mjeseci...
da krvarim ...
stojim gledam i molim da duh svijetlosti..
pogleda u mene i otvori moju dusu smjesti ratnika...
da me cuva od izgubljenih gladnih dusa da i moju ne uzmu...
da sad slomljenih krila ne zelim biti da me zalis nisam ja 0....
opet cu se rodit ja....ista pomalo luckasta...plava..
ali opet voljeti tebe i pitati mog angela da te cuva za mene....
i opet cu biti ona ista pomalo sebicna....
jer voljeti je tebe nesto posebno....
kad mjesec opet zoru isprati opet cu te ljubiti....
teske rijeci su danas pale
znam da nisam angel ...
uvik bila samo sam htijela osmjeh
ali sam te voljela i volim te
zar mi sakrio ruku da se izgubim
u mraku da prodjes nuz mene
samo tisina od sad...
zar se ti ne bojis angele...
zasto su pale teske rijeci. ...
a znas da volim te
zar tako ruzno se rastali mi...
angel tvoj sam bila i sa tobom snove snila
nikad bas nikad ne zaboravi ....
pocinak sunca i svitanja zore....
angele moj ...drago mi je sto sam te upoznao,
drago mi je sto sam neke stvari s tobom lakse spoznao,
drago mi je da sam vidio tople oci...
koje mi nikada nisu dale mira ponoci...
neke rijeci su sada jako tise, neke rijeci su odnijele rijeke i kise...
neke dodire smo zaboravili,neke nove korake smo napravili...
hrabro smo bili u neko proslo vrijeme srece i tame...
u kojoj si ti ulozi bila...
ja u ulozi zvjeri a ti predivne dame...
jos osjetim tvoj miris vanilije....
nekada hocu cuti glas pun vedrine i srece,
ali ne dolazi do moga uha nece...draga,prediva dama,
sa osmjehom topil da otopis cijeli grenland,
nasmijesi se i za mene koju vecer...
...neka ti vedro nebo i pokoja zvjezda put pokazu...
neka me rijeci opet tvoje potraze...sa mirisom vanilije....
u trenutku jednome, punom mirisa vanilije i u samoci sobe....
to sam samo ja...
putnica to sam samo ja....
ako vidis polja da su sjetna...
to sam samo ja...
ako vidis da miris parka tuzno udise....
to sam samo ja...
ako dusa tvoja pruzi ruke...
ako mimo volje nezna kuda da krene...
to sam samo ja...
mozda ako umiris srce...
cut ces sonatu kise gdje svira
gdje kroz tisnu noci jecaj krik i moj korak se cuje
to sam samo ja...
kad cujes da umukne zvon sa sata...
kad ti angel uleti u zivot ko vihor pruzi ruku....
to sam samo ja...
ako nebo umre sa tugom to nisam ja
jer ja sam samo ja.....
Angele molim te podari mirnu ruku ....
angele spasi dusu i izljeci mu tijelo....
angele podari mu zdravlje i osmjeh....
angele svi smo mi angele tvoja djecica...
dobri moj angele cuvaj nasa srca na trnovitm putu....
Znam da pjesma daje zivot
znam da kad covijek pjeva zlo ne misli
znam da se dobro dobrim vraca
znam da osmjeh otvara sva vrata
ali neznam angele zasto ima toliko zla i nepravde
zato angele dopusti da pognemo glavu zamislimo se
nad nasim zivotima ti znas
da smo mi svi grijesnici
ti znas da ponekad mislimo
da radimo dobro a ispadne lose
nismo mi angeli ali nismo zato losi ljudi
mi smo od krvi i mesa
znas kad bolest pokuca na vrata
onda se uplasimo i pokleknemo
strah nas je sta ce se desiti i kako dalje
ali angele ti znas da mi tebe volimo
i zato te molim za mog prijatelja
za sve koji imaju neku bol tugu
da pomognes i sve da bude dobro...
Zar ja nisam tvoja sjena
zar ja nisam bila nikada
tvoja žena i ljubav jedina
ljubila jesam a ljubljena nisam bila
reci mi dragi tko sam ti ja
želim da znam za oproštaj
nisam bila tvoja žene niti tvoja sjena
uzima si a nisi davao
stani živote stani bar ti
okreni zar ni ti ne vidiš sjenu
zaboravljene i koja je ludo voljela tebe
a sad ne želim da živim kao sjena
i da gledam njegove usne na usnama njenim
i sad boli duša jedne sjene zaboravljene...
Gdje si majko da me budis da me cuvas
ko u svaki dan
jer tugujem lazu na mene
a tebe nema da me stitis
zar to me pozivas...
gdje si da me tjesi ...
da mi svojim rijecima sunce poklonis
da ti kazem svoje boli da mi majko pomognes
zasto me i ti ostavis cjelu noc te dozivala
moje krikove nisu cula majko moja...
dolazis mi u zoru zar si se i ti umorila od mene...
zar trenutak slabosti moja osuda zivota...
na jastuku jos osjetim miris tvoje kose....
tvoje rijeci uvjek uz mene spavas moj angele mali...
o majko ti znas ko smo mi bili ko je moja bol
ko u jutarnje svitanje otisao
nije se ni pozdravio ni poljubio me
samo krik i jauk sirene pozdrav mi poslao...
zasto majko moja moram da placem
zasto me ne puste na miru
nitko nezna moje srce...
ne pitajte me dok kad cu voljeti
ne pitajte me dokle cu zivjet...
meni nista ne znaci ovaj zivot....
samo moja dva angela i ratnici svijetlosti....
Veceras ti dajem obecano
veceras sudbina je odigrala svoje bez pravila.
Veceras cu igrati podmuklo ne ne boj se
ne trazi me u drugim dusama
veceras htijela da postanem samo tvoja
Veceras si ti ubio srce
htijela sam ti reci da nisam sebicna
da cu pokazat ljubav da cu pristat na sve
samo me ostavi kraj sebe.....
Veceras sam skupila hrabrosti
priznajem da se ne bojim
da si mi puno dao napravio me jakom
Veceras postajem jaka i zla
ne ne boj se ja znam tko sam
dopustila sam ti sve predala ti se
i postao moj ratnik i ratovao nad
mojim tjelom
Veceras je trebala biti nasa noc
htijela ti reci da nikad nitko te nece voljet
kao ja da moja ljubav postoji
da vuk samotnjak vise nisam ja
i ne skrivam po mocvarnom tlu
ma htijela ti reci glasno volim te
a dobila ......eh vi nebeski letaci
uzmite vjetar pozovite kocije
sta ce leptiru let ako ga cvijet ne voli vise...
i kad istina otkljuca sva vrata sta se dobije
samo bol i prijezir sta si otvorio dusu...
laz, laz ,sumnje, sumnje, suze ,suze ,mir ,mir...
da bar mrak potraje zelim mrak u svoje odaje....
ti nisi covijek ti si kamen surovi kamen,,,
i na kraju ipak umiru vukovi sami....
BORIS NOVKOVIĆ vukovi umiru sami by sponkacom
Sto je to crveno sto tece kroz zile,
Neke sile su se probudile i usnule
srce snazno pritisnule.
Boli i cure crvene suze,
Kako pece kao dodir meduze.
Muka i vrisci naredano stizu,
tko mi dao struje.
Ponizni ljudi po tlu pokleknuli.
Trulo srce kuca snazno,
pita se do kad se preskakivat mu ritam
Kao da je potekla krv nesto vazno tebi ne.
Mucenici mole za spas,
moli sklopi oci probudi se.
Svakome od njih je otkinuta sijeda vlas.
Nitko nece shvatit ove stihove,
Jer nitko nije prosao kroz te uzarene snove.
